Centar unutarnjeg tržišta EU - Logo

Prenosivost usluga internetskog sadržaja

Koji je cilj Uredbe o osiguranju prekogranične prenosivosti usluga internetskog sadržaja na jedinstvenom tržištu?

Cilj je osigurati da Europljani koji u svojoj državi kupe ili se pretplate na filmove, prijenose sportskih događaja, glazbu, e-knjige i igre tim sadržajima mogu pristupiti tijekom putovanja ili privremenog boravka u drugim zemljama EU-a. Uredba je stupila na snagu 1. travnja 2018. u svim državama  članicama.

Kome će nova pravila koristiti?

  • Potrošačima  koji imaju boravište u EU-u: novim pravilima omogućit će im se da  gledaju filmove ili sportske događaje, slušaju glazbu, preuzimaju  e-knjige ili igraju igre i onda kada putuju u druge zemlje EU-a ili u  njima privremeno borave.
  • Pružateljima usluga internetskog  sadržaja: oni će moći svojim pretplatnicima osigurati prekograničnu  prenosivost internetskog sadržaja bez obveze kupnje licencija za druga  područja na kojima ti pretplatnici privremeno borave.

Interesi nositelja prava zaštićeni su od zloporabe.

Moraju li pružatelji usluga ponuditi istu uslugu bez obzira na to kamo pretplatnik putuje? Kako će to funkcionirati kada je riječ o videouslugama na zahtjev, kao što je Netflix, koji posluje u više zemalja EU-a?

Da, pružatelji usluga internetskog sadržaja koje se naplaćuju (kao što su usluge internetskog prijenosa filmova, televizije ili glazbe) moraju svojim pretplatnicima pružiti istu uslugu bez obzira na to u kojoj se zemlji EU-a oni nalazili. Usluga koja se pruža u drugoj državi članici mora biti ista kao u državi članici boravišta. Primjerice, ako ste pretplatnik Netflixa, za vrijeme privremenog boravka bilo gdje u EU-u imat ćete pristup istom izboru (ili katalogu) kao kod kuće.

Nova pravila ne sprječavaju pružatelje usluga da svojim korisnicima ponude dodatne mogućnosti u inozemstvu, kao što je pristup sadržaju koji je dostupan u zemlji u koju putuju. Hoće li dotični pružatelj usluga, povrh ispunjenja svoje obveze na temelju Uredbe, omogućiti ili neće spriječiti pristup lokalnom sadržaju u potpunosti će ovisiti o njemu.

Postoji li vremensko ograničenje? Što će se dogoditi ako osoba živi u jednoj zemlji, a svakodnevno radi u drugoj?

Uredba o prenosivosti odnosi se na situacije u kojima pretplatnici u inozemstvu borave privremeno. Taj pojam u Uredbi nije definiran, ali se pod njime podrazumijeva da se pretplatnik nalazi u državi članici koja nije njegova država članica boravišta. Obuhvaćeni su različiti scenariji, uključujući praznike i poslovna putovanja.

Novim pravilima ne utvrđuju se nikakva ograničenja korištenja prenosivosti dok god se korisnik nalazi u drugoj državi članici. Pružatelji usluga trebali bi pretplatnike obavijestiti o točnim uvjetima svoje ponude prenosivosti. Primjerice, ako živite u Belgiji i ondje ste pretplaćeni na uslugu internetskog prijenosa glazbe koja se naplaćuje, u drugim državama članicama imati ćete pristup istom izboru glazbe kao kod kuće.

Ta prenosivost internetskog sadržaja bit će vam dostupna ako svakodnevno putujete u druge države članice poput Francuske ili Luksemburga.

Kako će pružatelji sadržaja provjeravati zemlju boravišta svojih korisnika?

Pružatelj usluga morat će provjeriti pretplatnikovu zemlju boravišta. To će činiti u trenutku sklapanja i produljenja ugovora.

Pružatelji usluga moći će provjeriti zemlju boravišta na temelju raznih informacija koje je dostavio pretplatnik. Uredbom se predviđa zatvoreni popis tih načina provjere kako bi se ograničilo zadiranje u privatnost potrošača. Među navedenim načinima nalaze se, primjerice, podaci o plaćanju, plaćanje naknade za usluge emitiranja, ugovor o pružanju usluge internetske ili telefonske veze, provjere IP adrese ili pretplatnikova izjava o adresi stanovanja. Pružatelj usluga moći će primijeniti najviše dva načina provjere s tog popisa. Svaka obrada osobnih podataka morat će se provoditi u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka.

Hoće li se Uredba primjenjivati i na besplatne internetske usluge?

Pružatelji besplatnih usluga internetskog sadržaja mogu se odlučiti žele li ostvariti koristi od tih novih pravila. Ako se odluče ponuditi prenosivost na temelju Uredbe, na njih će se primjenjivati sva pravila kao i za usluge koje se naplaćuju. To znači da će se pretplatnici morati prijaviti kako bi imali pristup sadržajima i koristili se njima za vrijeme svojeg privremenog boravka u inozemstvu, a pružatelji usluga morat će provjeriti državu članicu boravišta pretplatnika.

Kako potrošači mogu znati koje su besplatne usluge internetskog sadržaja obuhvaćene novim pravilima?

Ako se pružatelji besplatnih usluga internetskog sadržaja odluče iskoristiti nova pravila o prenosivosti, moraju o tome obavijestiti svoje pretplatnike prije pružanja te usluge. Te bi se informacije mogle objaviti, primjerice, na web-mjestu pružatelja usluga.

Jesu li obuhvaćene javne radiotelevizijske kuće? Mogu li pratiti BBC, Arte i slične programe?

Usluge internetskog sadržaja obuhvaćene Uredbom mogu uključivati i usluge koje pružaju javne radiotelevizijske kuće. Je li određena radiotelevizijska kuća obuhvaćena područjem primjene Uredbe ovisi o tome jesu li ispunjeni sljedeći uvjeti:

  • Potrošač već može pristupiti uslugama na različitim uređajima, a one nisu ograničene na posebnu infrastrukturu
  • Televizijski programi dostupni su pretplatnicima čiju je državu članicu boravišta provjerio pružatelj usluga
  • Usluge internetskog sadržaja se plaćaju ili je pružatelj usluga dobrovoljno odlučio iskoristiti nova pravila o prenosivosti.

Mogu li putem interneta gledati filmove radiotelevizijskih kuća iz drugih zemalja, primjerice filmove koji se prikazuju na španjolskoj ili estonskoj televiziji u Belgiji?

Ako je radiotelevizijska kuća koja osigurava internetski prijenos sadržaja u vašoj državi članici  obuhvaćena novim pravilima o prenosivosti, moći ćete pratiti svoje sadržaje za vrijeme privremenog boravka u drugoj državi članici.

Suprotno tome, pristup sadržaju koji se nudi u državi članici koja nije vaša država nije obuhvaćen novim pravilima o prenosivosti. Potrošači bi, međutim, za određene televizijske i radijske programe imali koristi od predložene Uredbe o internetskim prijenosima sadržaja radiotelevizijskih kuća i reemitiranju televizijskog ili radijskog programa, o kojoj se trenutačno pregovara. Zahvaljujući toj uredbi radiotelevizijske i producentske kuće dobit će dodatnu mogućnost da ponude prekogranični pristup većem broju programa.

Koji su primjeri problema koji će se riješiti Uredbom?

Ljudi koji putuju ili privremeno borave u drugim zemljama EU-a često su suočeni s ograničenjima. Može im se dogoditi da nemaju pristup uslugama internetskog sadržaja ili da je taj pristup ograničen. Mnogi ljudi, pogotovo tijekom kratkih putovanja, pretplatu na lokalnu uslugu neće smatrati praktičnom ili će možda otkriti da njihovi najdraži filmovi i serije nisu dostupni ili da su dostupni samo na stranom jeziku.

  • Primjerice, pretplatnik na godišnjem odmoru u Italiji želi gledati filmove preko svojeg nordijskog računa za mrežu Home Box Office (HBO) i pojavi mu se poruka da je usluga „dostupna samo u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i Finskoj”.
  • Francuski korisnik usluge MyTF1 za gledanje filmova i serija ne može posuditi novi film tijekom službenog putovanja u Ujedinjenoj Kraljevini.

Korisnici mogu, primjerice, pristupiti samo sadržajima koje su već preuzeli na svoje prijenosne uređaje.

  • Korisnici belgijske usluge Universciné za gledanje filmova moraju se prije odlaska na putovanje u drugu zemlju EU-a sjetiti da preuzmu film koji su posudili. Oni se izvan svoje zemlje ne mogu koristiti opcijom internetskog prijenosa usluge Universciné ili preuzimati filmove.


Novim pravilima o prenosivosti ti će se problemi riješiti. Ograničenja prenosivosti pretplata na internetske glazbene usluge (kao što su Spotify ili Deezer) ili e-knjige čine se manjima. No ograničenja u budućnosti nije moguće isključiti i upravo su zato današnja pravila važna i za te usluge.

Hoće li novim pravilima biti obuhvaćena prenosivost pretplata na internetske sportske prijenose?

Da, obuhvatit će se razne internetske usluge pružanja sportskih sadržaja. To obuhvaća usluge u kojima je sport dio usluge internetskog prijenosa televizijskog sadržaja koja se naplaćuje (primjerice usluge internetskog prijenosa kao što je Zattoo u Njemačkoj) ili u kojima je sport dio cijelog paketa internetskih usluga (primjerice Sky Go) te one u kojima je organizator sportskih događaja ponudio posebnu uslugu s tim internetskim sadržajem.

Hoće li pružatelj usluga moći naplatiti uslugu prenosivosti?

Ne, prema novim pravilima pružateljima usluga internetskog sadržaja neće biti dopušteno da pretplatnicima nametnu dodatne naknade za pružanje prekogranične prenosivosti.

Što se u Uredbi propisuje za slučaj da pružatelj usluga počinje ograničavati glazbu, filmove ili igre  dostupne za vrijeme privremenog boravka u inozemstvu?

Pretplatnici plaćenih i besplatnih usluga internetskog sadržaja za koje vrijede nova pravila o prenosivosti imat će isti pristup tim uslugama za vrijeme putovanja kao u vlastitoj državi. To znači da će u drugoj državi članici istoj usluzi pristupati kao kod kuće, odnosno bit će im dostupan isti sadržaj, u istom opsegu i na istom broj uređaja te u istom opsegu funkcija.

Svi postupci kojima bi pružatelj usluga pretplatnika sprječavao da usluzi pristupi ili se njome koristi za vrijeme privremenog boravka u drugoj državi članici, primjerice ograničenja funkcija usluge, u suprotnosti su s Uredbom. To znači da pružatelj usluga ne smije ograničiti kataloge glazbe, filmova ili televizijskih serija koji su pretplatniku dostupni za vrijeme putovanja u drugu državu članicu.

Jesu li glavni pružatelji usluga internetskog sadržaja tehnički spremni za primjenu nove Uredbe od 1. travnja?

Komisija je u bliskom kontaktu s glavnim pružateljima usluga internetskog sadržaja (kao što su platforme za televizijske emisije, filmove, glazbu, sport itd.), koji su potvrdili da se uvođenje novih pravila o  prenosivosti odvija nesmetano i u skladu s rokovima. Ako su pritom naišli na probleme, pružatelji usluga ih, koliko nam je poznato, upravo rješavaju. Komisija pozorno prati postupak i nastavit će to činiti.

Uredba je obvezujuća za usluge koje se naplaćuju. Pružatelji besplatnih sadržaja mogu se odlučiti žele li ostvariti koristi od novih pravila, ali nemaju obvezu to učiniti. Neki pružatelji usluga već su najavili svoje sudjelovanje (YLE u Finskoj, RTBF u Belgiji), a Komisija očekuje da će im se nakon stupanja na snagu novih pravila pridružiti i drugi.

Izvor: Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj, 03.04.2018.